RAZGOVORUŠA #5

Došlo vrijeme da i ja napišem jednu "Razgovorušu" na vrijeme :) Novembar bi u nekom pravilu trebao biti moj mjesec, u njemu sam rođena, evo u njemu i na master krenula, međutim do sada se i nismo slagali. Bio je to sve do ove godine mjesec pun školskih obaveza, ispita i tmurnih dana. Po prvi put nakon toliko godina, dočekala sam ga slobodna i očekivala puno od njega i  nekako na kraju me je u svim tim mojim očekivanjima jednostavno progutao.. Međutim u njemu sam osjetila  i bliskost osoba oko mene i zaista za sve tmurne dane novembre opraštam ti samo zbog osmijeha ljudi oko mene..


Prve pahulje snijega su nam pale, nekoga zatrpale, neko ih je samo vidio u letu.. Asociraju me na mnogo toga, pa sam našla i poveznicu u ljudskom životu. Pahulje su poput obaveza. Neki od nas su toliko fleksibilni da im date mećavu obaveza oni će ih "u letu" bez problema riješiti i ostatak slobodnog vremena uživati u snijegu, dok opet drugi jednostavno ne mogu da se snađu kada obaveze navale i prosto poput snijega u noći, do jutra budu zatrpani. Ja sam jedna od onih koji se bolje snalaze kada ih pokušavate zatrpati obavezama, nego li onda kada obavezu "treba da tražim". U pretrpanom rasporedu, lako ću sa jedne obaveze preći na drugu, igrati utrku sa vremenom, manje razmišljati više djelovati, i na kraju dana iako iscrpljena od svega leći ću zadovoljna sa knjigom u ruci, jer bez obzira na sve obaveze slobodno vrijeme moram imati za sebe. Za razliku od ove aktivne djevojke, dođu neki drugi dani i tada postajem nešto apsolutna suprotnost sebi (apsurd života).. Kada imam obavezu rješavam je, i to što prije i što djelotvornije, a kada je nemam, ona ne želim ni da je tražim, baš kao kada gledate snijeg iz kuće i mislite da na taj način uživate u njemu, nesvjesni da propuštate veliku radost i užitak tamo napolju. Ako se pak i odlučim nešto uraditi taj dan, onda se u mene uvuče neka čudna sumnja, previše razmišljanja, a premalo djelovanja.. Na kraju ću obavezu ispuniti, jer nikada ne ostavljam ništa na pola, ali sve mi to izgleda kao grudvanje na snijegu, gdje se u skupini ljudi samo vi žalite kako vam je hladno dok drugi uživaju u tom trenutku. Imati obavezu znači biti koristan. To najbolje znaju oni koji je nemaju, jer u toku dana čovjek i može zavarati sebe da nešto radi, ali uvečer kada legneš u krevet priznaš sebi da si propustio dan. Jasno je da nam nekada neka obaveza i teško pada ili je to možda samo ugao gledanja, način prilaska obavezi, možda je peglanje uz muziku lakše, grudvanje sa rukavicama toplije, rad sa osmijehom unatoč negativnim ljudima oko vas..


Ovog mjeseca sam udomila i malo brdo kozmetike: vratila mi se drugarica iz Amerike za kesicom punom kozmetike, tu je i famozni Essece/Catrice paket, ali i crvena kesica dobrog starog i svima nam poznatog PUPA brenda koji se vratio na naše tržište poslije nekoliko godina odsustva. Zajedno sa drugim kolegicama blogericama bila sam na predstavljanju noviteta ovog brenda u novootvorenom Courtyard Marriott hotelu. Mnogo toga mi je zapalo za oko, pa vjerujem da ćete uskoro na blogu moći čitati i recenzije ovog brenda


 I svi ovi proizvodi strpljivo čekaju da ih isprobam sa užitkom, a ne kao obavezu, pa s toga ukoliko mi decembar pokloni par sunčanih dana ( jer bez sunca fotografije nema, a bez fotografije ni posta), očekujte brdo šarenih recenzija..


I kao i uvijek za kraj, želim dobrodošlicu novom mjesecu uz želje da meni, a i vama bude bolji od prethodnog :) #ljubljubljubac M.

Broj komentara: 6:

  1. Odličan post kao i uvijek :) Uživaj u svom mjesecu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno punu.. I ti uzivaj u zadnjem mjesecu ove godine :)

      Izbriši
  2. Apsolutno se slazem za obaveze, sto ih vise imam to sam delotvornija. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Primijetila sam da dosta ljudi bolje odradjuje obaveze kada ih ima vise, bas sto kazes nekako su djelotvorniji :) :*

      Izbriši

Hvala na posjeti!!

Pokreće Blogger.