RAZGOVORUŠA #13 - (NE)USPJEH IZ DANA U DAN..

Neću vas lagati, dugo sam se borila sama sa sobom, pokušavala naći pravu temu za ovu Razgovorušu i nije mi išlo. Bezbroj puta sam sjela, nekad nešto i napisala i odustala. Oteglo se to na evo skoro dva mjeseca i onda maloprije, samo mi je palo na pamet, (blink blik), sijalica iznad glave se upalila, a iz mojih usta samo izađe: Neuspjeh! Danas pišem o neuspjehu!


Kao što rekoh pisala sam i brisala, zadnjih mjesec dana Razgovorušu. Rekli biste bezuspješno, neuspjelo, no nije tako. U životu ćete puno puta čuti rečenice tipa: "Doživjelo/la sam neuspjeh", " I opet nisam uspjela", "Neuspjeh me prati iz dana u dan" i to je razlog zbog kojeg mnogi neuspjeh prigrle kao nešto sasvim normalno, prirodno, i ono najzabrinjavajuće, kao očekivanu stvar. Ne znam da li sam vam u prošlim Razgovorušama spominjala da postoji naprosto jedan obrazac kada su upitanju vjerovanja, a to je da sve ono što više puta čujete bilo od sebe ili vam neko drugi to kaže to postaje za vas normalno, takvo kakvo jeste, nepromjenjivo, očekivano.. Da uprostim stvar. Evo recimo krava (da, da krava), sveta životinja u Indiji, koju kao takvu smatra najveći dio populacije ove države. Prosto, jednostavno. Krava u Bosni je ništa drugo no domaća životinja, koja daje mlijeko i meso. Opet prosto, jednostavno. I za jedne i za druge prosto, jednostavno, a riječ je o istoj stvari, ali različitom shvatanju i uvjerenju. Da ste rođeni u Indiji jel mislite da bi i dalje smatrali kravu kao običnu domaću životinju? Ne! Zašto neka tamo xx djevojka u Indiji, u svojoj glavi kravu smatra svetom? Zato što su joj dok je još mala bila govorili da je krava sveta. Za nju je krava sveta, koliko je zelena trava, jer su je i jednoj i drugoj činjenici naučili da je takva i nikako drugačija. Ista stvar vam je sa bilo čime, što više puta nešto čujete, sve više ćete u to vjerovati, naučno dokazano. Ovdje ne govorim o tome je li pogrešno to u što vjerujete ili nije, to je tema za neki drugi put, ovdje govorim da je za vas vaše vjerovanje prosto i jednostavno zato što vam je to normalno, a normalno je jer su vam drugi govorili (dakle množina g o v o r i l i)  da je normalno. Ona čuvena rečenica "danas je i nenormalno postalo normalno" najbolje opisuje stanje. Kako nenormalno može postati normalno, samo ako ga drugi počnu prihvatati kao normalno, pa se kroz vrijeme i vi priviknete na to da je ako ništa bar "donekle" normalno.


Da se sada vratim na neuspjeh. Dakle ako kao što mnogi tvrde "iz dana u dan doživljavate neuspjeh" zašto onda očekujete uspjeh. Nadate se! Čemu se nadate, ako tvrdite da iz dana u dan doživljavate neuspjeh? Ponavljajte rečenicu "iz dana u dan doživljavam neuspjeh" i razmislite ima li išta pozitivno u njoj, ima li išta u toj rečenici što vam daje nadu, ima li išta u toj rečenici što vam govori da će se nešto promijeniti ili novo desiti??? Neuspješni ste, to vi sami tvrdite, to vašim riječima tvrdite, to vaša okolina tvrdi, i u to vi počinjete vjerujete. A šta bi bilo ako bih se ja sad napravila mangup, i rekla vam da vi niste nakon tog i tog pokušaja doživjeli neuspjeh gledano iz mog ugla. Rekli bi ste da nisam normalna? Zašto nisam normalna, jer stvari vidim drugačije? Kao što je za Indijce krava sveta, vama je vaš neuspjeh takav. Kao što za mene krava nije sveta, samo je životinja, tako ni vaš pokušaj nečega, za mene nije neuspjeh, jer ja na svaki "propali" pokušaj ne gledam kao na neuspjeh nego prosto i jednostavno, kao na pokušaj. Ništa više. Samo pokušaj!!! Il je uspjeh il je pokušaj, treće ne može biti. Il je trava zelena il nije trava, treće nema. Dakle, i vi i ja vjerujem da neuspjeh (ne) postoji, zato što živimo u takvom uvjerenju,koje smo sami sebi nametnuli ili su nas drugi stalnim ponavljanjem u to uvjerili, a evo izašto moje uvjerenje u ovom slučaju smatram ispravnijim.


Ukoliko konstantno budete sebi govorili "iz dana u dan sam neuspješan", iz dana u dan ćete tražiti neuspjeh. Vaše misli će tražiti neuspjeh u svakom vašem danu, kako bih potvrdili svoju tvrdnju. Danas niste uspjeli, kažete mi. A u čemu niste uspjeli, u onome što ste taj dan željeli ostvariti, ili u cjelokupnom skladu vašeg života. Ako niste uspjeli ostvariti ono što ste danas željeli, ne možete smatrati  neuspjehom jer postoji i sutra i dan poslije i godine poslije. Dovoljno vremena za novi pokušaj. Ukoliko ste imali samo jednu priliku za nešto, i niste je ostvarili, znajte da vaš um, vaše želje i očekivanja nisu bili u skladu sa tim tog momenta.Vi ste u dubini sebe znali da to nije vaš maksimum (izostalo je neki od elemenata da bi to bio vaš maksimum poput zanja/samopouzdanja/upornosti/novca/zelje) i tim što vi nazivate "neuspjehom" ste ustvari sebi dali prostora da dođete do onoga što je najbolje za vas. Ona stara, da se sve dešava s razlogom, najbolje opisuje ono o čemu ja sada pišem. Sve vaše želje, nadanja, vaš maksimum u životu, vaši snovi, ono što vi zaista jeste, sklad vaših misli i želja, to predstavlja riječ razlog u rečenici "sve se dešava s razlogom". Ni ste uspjeli, doživjeli ste neuspjeh, tek kada ste iz dana u dan prestali pokušavati, kada ste se predali i prepustili do bukvalno kraja života, a vjerujte mi svaka osoba se prije ili kasnije trzne i iz najdublje tame svog života, bar da još jednom pokuša.


Pokušaj da dođete do nečega ili ostvarite nešto, je samo jedan korak da dodjete do toga, a dok ne pokušate vi ne znate je li to još samo jedan pokušaj u nizu ili posljednji korak. Zato naredni put ne dopustite sebi ni dugima oko vas da kažu da niste uspjeli, ne dragi moji vi ste samo pokušali. U krajnjoj liniji meni je lakše živjeti u uvjerenju da "iz dana u dan pokušavam", nego da sam "iz dana u dan neuspješna". A vi razmislite koja od ove dvije rečenica ulijeva samopouzdanje i daje nadu?


p.s. Spletom okolnosti kostur za ovu Razgovorušu pisan je u kobnoj noći 10.10. Dan koji je i prije 2016te za mene značio tamu, tugu, smrt i rastanak, samo je potvrdio svoje crnilo, pa su na nebeska prostranstva otišle još dvije mlade duše, da zaslijepe nebo svojom mladošću i ljepotom. Drage djevojke, ne treba da pitam ko ste, kakve ste, kakvo je vaše prijateljstvo bilo, dovoljno mi govori i činjenica da ni smrt nije imala hrabrost da vas razdvoji. Uživajte u nebeskim prostranstvima i strpljivo čekajte dan kada će biti kažnjeni svi oni koji su drugome i dlaku s glave čupali, a kamo li dušu duše trgali, dušu od tijela odvajali i zarad svoje koristi stvari radili. Neka je vašim dušama rahmet, a na ostalom i riječ prozboriti bila bi protračena riječ. Čitatelje molim da na ovaj dio teksta ne ostavljaju komentar, obično se ne oglašavam povodom bilo kakvih dešavanja, no imala sam neopisivu potrebu da ovo napišem. Hvala vam unaprijed  na poštovanju moje zamolbe!

Razgovoruša #12 Izlazak iz sjenke - link
Razgovoruša #11 Pismo budućoj meni- link
Razgovoruša #10 Doćekasmo al aveti ne otjerasmo- link


Vaša M.

Nema komentara:

Hvala na posjeti!!

Pokreće Blogger.