RAZGOVORUŠA #11 - PISMO BUDUĆOJ MENI
srpnja 01, 2016
Ljeto je došlo, a juni prošao. Bio je ovo mjesec posta i duhovnog sklada, ali i kraj još jedne etape u mom obrazovanju, što me je natjeralo da ovu Razgovorušu posvetim sebi. Da sebi, sve što napišem u njoj biti će obraćanje nekoj budućoj meni, no naravno ukoliko se bar u jednoj rečenici pronađete, neka onda ona bude moje obraćanje vama, sadašnjim i budućim. Ljudi za crne dane ostavljaju novac, materijalne stvari. Ja sam malo drugačija. Sebi za "crne dane" ostavljam moralnu podršku, jer kad brod tone novac ti pomoći ne može, snaga uma i želja su te koje će te dovesti do kopna.
01.07.2016 g
Mila moja,
Dok ovo čitaš, znam da si u onom svom čudom raspoloženju. Opet si ludo dopustila da te d-mol satare. Ovih dana "visiš u zraku", i znam da utjehu i nadu tražiš u sebi, jer uvijek si samoću smatrala svojom jačom stranom, svojom duhovnom zrelošću. S pravom.. Ne brini, šta god da ti je teret duše, proći će, jer svašta je do sada prošlo. Sjećaš se? :) Depresivno stanje i nije loša stvar, dato je čovjeku da bi razmišljao o sebi. Iskoristi vrijeme pred tobom da izgradiš sebe, zagrliš sebe svom snagom, digneš se i poletiš jako u visine.
Dok ti ovo pišem, ovdje se priča unazad par godina da je neko čudno i teško vrijeme došlo. Istinu za volju, ima u toj rečenici nešto, ali jedno se zaboravlja, da svako vrijeme ima svoje breme, teže ili lakše, nije ni bitno, jer breme je breme. Koliko je breme ovog vremena zaista teško vjerujem znati ćeš ti kada nekad u nekoj budućnosti budeš ovo čitala. Bez posla, danas kada si postala magistar, na kraju školovanja, bez naznaka svjetla na kraju tunela, uzdrmana na svim životnim poljima, bez iti jedne posložene kockice, ali opet snažna i zadovoljna.. Danas, dok ti ovo pišem, takva si žena. Ono što želim da ti poručim, ne osvrći se na težinu bremena ni vremena, jer za tvoj lični spokoj ni jedno vrijeme ni najteže breme ne mogu puno da znače. Niko ti me može sa sigurnošću reći da je to vrijeme koje je pred tobom sretnije ili tužnije, niti koliko će takvo stanje trajati. No želim te napomenuti da si jednog dana sjedila u svojoj sobi i apsolutno bila svjesna toga da je tvoj unutrašnji mir i sklad odraz tvog života, bez obzira na vrijeme i dešavanja oko tebe. Možeš mijenjati samo sebe, ne i ljude oko sebe, zašto se onda trudiš. Voljeti nekoga možeš samo ti, a da tebe neko voli onako kako ti njega, to ne možeš tražiti, tome se možeš samo nadati. Uzmi knjigu u ruke, napravi šolju čaja i zadnju marku potroši na svoj merak. :)
Ne mislim da sam pametnija od tebe, jer na tvojoj strani je zasigurno životno iskustvo koje ja trenutno nemam, no željela sam da ti se obratim dok se nalazi još ono dijete u meni. Svakim danom, izgubim ga negdje u dubini sebe. Teško ga pronalazim, ponekad mi treba i dobrih sedam dana da ga pronađem. Poigram se s tom djevojčicom, iz srca nasmijem, da te ne lažem ponekad i isplačem, prošetam se sa njom nekad po gradu, pustim da je i drugi vide, saslušam sve priče koje je prošla i žao mi je ako je ti više ne srećeš. Traži je neumorno po svojim mislima, ne odustaj!! Ta djevojčica je još u tebi, ona je izvor tvoje radosti i od svih samo ona zna kako da te natjera da se razveseliš. Onako nevina, znala je najbolje šta je suštinski izbor naše sreće, znala je gdje trebamo misli usmjeriti, hrabro je koračala kroz život, bila gažena i mažena, ali uvijek svjesna da i sama može sve, jer u jednom trenu i bila si posve sama iako u oku posmatrača okružena mnogima. Naučila me je kakve ljude trebam imati pored sebe, i danas imam krasno malo društvance. Naučila me je da ne vučem za rukav onoga koga ne mogu povući za ruku. Njene lekcije nemoj da zaboraviš..Sjeti se koliko je besmislenim smatrala materijalne stvari, Potraži je, neka te podsjeti, neka ti kaže zašto je to mislila, sa čime je tada, tako mala i krhka željela zamijeniti sve što je tada imala. Potraži i mene, da ti pokažem silinu i snagu želje kada kucaš a niko ne otvara, kada znaš da možeš, a malo ko da ti vjeruje.. Potraži me da te podsjetim da mogućnosti nikada nisu iscrpljene.
Ona mala djevojčica pomjerila je granice našeg uma, stvorila je ono što sam ja danas, i što si ti sada dok ovo čitaš. Njen životni put znamo ti i ja, i znamo da je bio lagan onoliko koliko je trn između trn, ne kod ruže nego kod bodljikavog ježa. Ali isto tako, sjeti se ta je tamo neko imao put satkan od ježeva cijeli život, bez prestanka, iz dana u dan grčevito se borio. Živim u nadi da će tvoje trnje kada ovo budeš čitala biti kao kod ruže, jer šta je život mila moja ako nema trnja, ako negdje nešto ne zažulji. Zamisli otkucaje srca, idu prema gore i prema dole. Želiš li da vidiš ravnu liniju? Ne, onda ne traži sklad i ravnotežu, ne zamaraj glavu i dušu time, idi pusti nek životni kardigraf otkuca dole, ubrzo slijedi otkucaj prema gore :)
Puno poljubaca i zagrljaja,
Ja, odnosno mlađa (još uvijek neiskusnija) ti :)
Neke od Razgovoruša:
Razgovorusa #8 - Kad (o)pravdanja stignu na vrh glave
Razgovoruša #9 - Neko moj
Razgovoruša #10- Dočekasmo al' aveti ne otjerasmo
*Na sve fotografije i tekst autor zadržava sva svoja autorska prava. Bilo kakva zloupotreba ili kršenje autorskih prava regulisanih Zakonom o autorskim i srodnim pravima BIH, predstavlja grubo kršenje istih.
2 komentari
Draga...
OdgovoriIzbrišiJednom sam ostavila poprilično ružan komentar ponesena utiskom (sad već osjećam-pogrešnim) jer sam pomislila da je ovo još jedan blog u nizu a s obzirom na preporuke u jednim novinama očekivala sam nešto woow...
Međutim,nastavih te čitati jer se adresa sama nekako spasila u browser i drago mi je zbog toga.
Ti si jedna divna djevojka, ovaj tvoj blog ima smisao koji nije samo ''šminkerski'' i to je nešto što mi se nevjerovatno sviđa.
Da pišem blog ovakvog tipa, tačno ovako bi izgledao.
Molim te da mi oprostiš i svim srcem ti čestitam Bajram..Bajram Šerif Mubarek Oslun!
Samo naprijed, divno je znati da ima djevojaka poput tebe!
<3
Cekala sam da dodjem kuci da odgovorim na ovaj komentar iako sam ga vidjela u toku dana. Sjecam se tog komentara, ostao mi je urezan u sjecanju bas jer su se spominjale novine u njemu :)
IzbrišiPrije svega ja moram da ti cestitam na tvojoj osobnosti i naravi. Biti toliko umno snazan da kazes nekome izvini, da sagledas svoje postupke kroz vrijeme, biti iskren prije svega prema sebi je odlika samo onih ljudi koji apsolutno vladaju svojim zivotom, i tu se na tebe trebamo ugledati.
Ja ti nikada nisam ni zamjerila nista, jer sam svjesna toga da si ti u tom trenu iskreno pisala o svojim osjecanjima i tadasnjem misljenju o blogu. Svjesna sam i da se ne mozemo svi svima ni svidjeti. Ti si iskreno pisala svoje misljenje tada, i mada je bilo negativno ja sam ga i kao takvo cijenila. Naravno iskreno me veseli da sam uspjela pokazati ti i drugu stranu, da sam ti dala pozitivno misjenje i da sam stekla povjerenje kod tebe toliko da izdvojis svoje vrijeme i za moj blog.
Hvala ti na citanju mila i na ovom komentaru. I nazalost iako je Bajram vec iza nas, sa malim zakasnjenjem, Bajram Serif Mubarek Olsun i tebi. :) <3
Hvala na posjeti!!